Potencijal umjetne inteligencije

Nastavno na moj prethodni blog, u ovom dijelu obraložit ću potencijal umjetne inteligencije.
Ima jedno opažanje koje je trivijalno, ali ne i sasvim očito – to da su ljudska bića, više-manje, najgluplja moguća vrsta koja je sposobna razviti tehnologiju. Naime, da je neka gluplja vrsta sposobna za to, tada bi oni “preuzeli planet” prije nas.

To se opažanje ulančava u još jedno: to da ljudi nisu na vrhu moguće inteligencije. Tome svjedoče, između ostalog, razni slučajevi iz povijesti umjetne inteligencije (AI) u kojima sposobnost AI sustava nije stala na ljudskoj razini, npr. AI programi koji igraju šah ili igru Go se nisu zaustavili čak ni na razini najboljih ljudskih igrača, već su samo produžili na viši nivo.

To bi moglo biti dovoljno za brigu, ali treba napomenuti da taj scenarij ne počiva samo na prošlim uspjesima umjetne inteligencije; AI sustavi također zamislivo imaju mnoge druge prednosti nad ljudskom inteligencijom. Između ostaloga, oni će potencijalno imati sposobnost da:

• se dupliciraju dok kazeš copy-paste,
• nadograđuju svoju memoriju – bilo radnu ili trajnu,
• imaju trajnu memoriju koja uistinu ne propada,
• misle puno brže (neuroni rade na frekvenciji od ~1-200Hz; moderni čipovi rade na gigaherz skali),
• imaju puno brže input/output kanale sa svojom okolinom,
• poboljšavaju svoje algoritme.

Drugim riječima – parafrazirajući I. J. Gooda – jednom kada superinteligentni stroj (onaj čije sposobnosti nadmašuju čovjekove u bilo kojoj intelektualnoj aktivnosti) bude napravljen, tada bi, budući da je izgradnja takvih strojeva jedna od tih intelektualnih aktivnosti, taj stroj mogao izgraditi još bolji/inteligentniji stroj; “i tada bi došlo do ‘eksplozije inteligencije’, i inteligencija čovjeka bi bila daleko nadmašena”.

Više u sljedećem nastavku….